Gratan Puxon: O egzodusi kova so angja terorizam

Spread the love

Gratan Puxon: Egzodus koji je izazvao terorizam na Kosovu

U egzodusu koji je izazvao terorizam na Kosovu, dvadeset tisuća obitelji napustili su svoje kuće i pošli u neizvjestan egzil koji se nastavio do danas. Otišli su usred scena paljenja kuća, ubojstava, silovanja i pljačke. Skoro 90% romskog stanovništva našlo se iskorijenjeno iz zemlje koju su šest stotina godina dijelili sa susjedima Albancima i Srbima. Rijetki se žele ikada vratiti. Tako je prošla najcrnja epizoda u povijesti romske nacije od nacističkog genocida.

Veliki dio onoga što se dogodilo dok su paravojne formacije kosovskih Albanaca uletjele u romske odaje na njihovoj misiji uništavanja i krađe prisjećen je i zabilježen. Postoji mnogo video dokaza. Neke od njih sada vidite. Pojavio se niz organizacija koje traže povrat novca za izgubljene živote i ukradenu imovinu. Jedan od njih, Glas Roma na čelu sa Sanijem Rifatijem, čija je prezentacija dio ove produkcije Sjećanja, čak i prije egzodusa 1998-9.

S pokojnim Paulom Polanskim, koji je zapamćen i po otkrivanju koncentracijskog logora Lety u Čehoslovačkoj, i Dianne Post, zagovorničkom predstavnicom Roma zarobljenom u zloglasnim izbjegličkim logorima otrovanim olovom oko Mitrovice-čiji ste glas upravo čuli-Rifati je putovao koliko Kosovo prikuplja dokaze.

S obzirom na to da je na Kosovu ostalo samo malo stanovništva, većinu agitacije vodile su prognaničke skupine. Murat Haliti iz Romano Them također je 2009. poduzeo misiju utvrđivanja činjenica otkrivajući, među ostalim šokantnim dokazima, silovanje jedne Romkinje u prištinskoj bolnici. U međuvremenu, podružnice URYD – Unije Roma jugoslavenske dijaspore – koju je osnovao Neziri Nedzmedin (poput Rifatija koji je sada član tima Jubilarnog kongresa na Kosovu) postale su aktivne prvo u Parizu, a ubrzo zatim u Bruxellesu i Bernu u Švicarskoj.

Povodom međunarodnog okruglog stola prethodne godine većina ovih aktivista potpisala je široko rasprostranjenu deklaraciju. Tim se pitanjem pozabavio i Europski centar za prava Roma, koji je 2011. godine izradio zastrašujuće izvješće.

No, borba se može pratiti mnogo dalje. Cuna Bedzet, izaslanica Kosova na Svjetskom kongresu Roma 1971., govorila je u Londonu o prijetnjama da se Romi navedu da se identificiraju kao etnički Albanci.

A dvije godine nakon Kongresa, Sait Balić (budući predsjednik Kongresa) organizirao je najveći romski festival ikada održan u glavnom gradu Kosova, što je rezultiralo regrutiranjem lokalno uznemiravanih aktivista u širi, uskoro globalni savez.

Sve to ne treba samo zapamtiti, već nastaviti u kontekstu trenutne situacije. Ponovno otvaranje ovog mjeseca suđenja za ratne zločine u Haagu; neočekivano primanje država Zapadnog Balkana u Europsku uniju i oživljavanje romskog aktivizma na Kosovu, potaknuto izborom nove Skupštine Kosova.

Tim Jubilarnog kongresa izrazio je želju da proces pridruživanja Kosova prati uz stroge uvjete koji se tiču rješavanja pitanja proizašlih iz sukoba 1998-9.

Prosvjedi su održani ispred veleposlanstava Republike Kosovo u nekoliko gradova, uključujući London i New York. Jasno je da bi Romi unutar i izvan zemlje htjeli biti uključeni u predloženo Povjerenstvo za istinu i pravdu, koje je nažalost pretrpjelo više od jednog lažnog početka.

Činjenica je da kosovski Romi, kao što je primijećeno drugdje, još uvijek nemaju potpuno učinkovit politički lobi. Uzrok je ozbiljan. Dogodilo se etničko čišćenje koje predstavlja zločin protiv čovječnosti. Stoga je središnja privlačnost ove prezentacije to što bi se širi romski pokret – koji se tako živo pojavio oko nedavnog policijskog ubojstva Stanislava Tomasa u Češkoj Republici (s prosvjednom akcijom u Prištini) – trebao prikupiti za Kosovo. To je pitanje koje je zanemareno i skriveno od pogleda.